KRIK BESNOG PILETA

Gospdar Nebuloza: Povratak Pileta

Generalna — Autor thea @ 00:35

    

        Nije me bilo dosta dugo, ali nema veze, napravicu se luda (kad malo bolje razmislim i ne moram da se pravim) i nastaviti stopama svojih predaka.

Elem, Besno Pile se vratilo, sa svezom isporukom nebuloza.

      Sad kad smo se otarasili formalnosti, tekst:

    

      Mozda je vreme da se konacno saberem, bez oduzimanja, mnozenja ili delenja...

... i naravno, moja uvodna prosto-prosirena recenica biva upropastena sledecom:

        -Ne, ne i ne! Cut! Los pocetak! Zasto uvek TI moras biti u pitanju? Otvori oci, pogledaj oko sebe! Nisi jedina na svetu! I drugi ljudi pate, i vecina je u mnogo goroj situaciji! Uostalom kod tebe nema 'situacije', sama je izmisljas!

         Dakle 'Nesto' je opet krenulo u napad. E ovog puta cu se suociti s Njim/Tim/Kakogod!

-Uraaaaaaaa! Takooooo jeeeeee! – povikase seljaci, masuci vilama.

(Sledi umirujuca misao o cinjenici da su bar neke (bezlicne) individue, (iako izmisljene), na piscevoj strani).

I bas kada sam se pitala kako dalje da objasnim sav ovaj haos od teksta, (s obzirom  na pojavu mogucnosti  da pisac izgubi nit jednako kao i citalac), rec/misao/pojam RETROSPEKCIJA me puce po glavi kao zemljotres! Zasto bas retrospekcija, a ne KUPUS, nije ni bitno! Otarasila sam se i jedne i druge!

Ocigledno je da 'Nesto'  primenjuje sve perfidnije metode opstruiranja!

(Ovo je pak trenutak u kojem pisac u ocajnickoj borbi (sa samim sobom) pokusava iskoristiti neprijateljevo oruzje u svoju korist, i taman kada je situacija poprimila napetost dostojnu Hickokovog filma, ili izraza lica osobe na wc solji, gde naravano ne bismo smeli zanemariti  cinjenicu da joj je dijagnosticirana tvrda stolica/zatvor, pisac se sabira i pise sledece:

Uzecu tu RETROSPEKCIJU molim, samo bez KUPUSA!

(Ovo je vec deo u Dan Brown stilu, gde pisac ostavlja citaoca krajnje zaintrigiranim, pomalo ili pomnogo sablaznjenim, sa wtf izrazom na licu, dok se sam autor zadovoljno smeska)

Naravno kako ja nisam Dan Brown, niti je ovo Da Vincijev kod, potrudicu se da razmrsim klupko, odmah, sada, na licu mesta!

-Takoooo je! – klicu seljaci. 

Hvala, hvala! Ako bi mi dopustili da nastavim :)... 

 Ooops!

Tek sad vidim - tekst preti evolucijom u kratku pricu, a to ne smem dopustiti ni po cenu zivota!

Ovo je blog, pre svega!

Stoga cu prinudno zaustaviti tok misli i tipkanja po tastaturi, kako bih citaoca postedela dalje absorpcije nebuloza, i ostavila da odluci zeli li nastaviti dalje sa istom, u nekom od sledecih postova/blogova/kiselih krastavaca


DELA, A NE REČI :P

ARTWORK — Autor thea @ 23:29

OVO JE SPECIJALNO IZDANJE BLOGA! REČI SU OVDE POTREBNE KOLIKO I  BENGALSKOM TIGRU PRIRUCNIK KVANTNE FIZIKE! SLEDEĆE SLIKE I CRTEŽI SU PLOD MOJE MAŠTE!

 PLOD (u zavisnosti od gledaoca) MOŽE BITI RAZLIČIT: UKUSAN, NEZREO, BLJUTAV, PREZREO, STOGA SE NE USUDJUJEM REĆI UŽIVAJTE!

 

I ŠTA ČEKATE! 

 

 IMATE OČI, PA BERITE! 

(P.S. ako vam se od plodova smuči, ne pokušavajte da me gađate istim! Moja sigurnost je zagarantovana sa 'One strane monitora')

'prelazak iz lika u oblik' (tempera)

 

'Ritmička kompozicija' (tempera)

'Shelob's lair' (corel photo paint)

'Dream' (olovka)

Izgleda da sam ostala bez reči, indeed :)

Na svu sreću, još uvek imam slike, a one 'pričaju' k'o navijene :)


OPSTRUKCIJA

Generalna — Autor thea @ 23:59

MOŽETE ME PROČITATI ILI NE! MOŽETE ME POCEPATI KAO KONTROLNI IZ MATEMATIKE, ILI NE? MOŽETE PRELETETI POGLEDOM PREKO MENE I ZAKLJUČITI DA NISAM VREDAN PAŽNJE  PROSVETLJENOG INTELEKTUALNOG UMA, ILI NE!

BEZ OBZIRA ŠTA ODLUČILI, JA ĆU UVEK BITI OVDE, SPREMAN NA SVE! – reče tekst i prepusti se nemilosrdnom zagrljaju sudbine.   

Hmmm, možda je višak slobodnog vremena kriv za ovo?! 

Višak koji ne mogu iskoristiti za nešto kreativno, jer 'Nešto' uporno postavlja blokade! Navešću primer prost kao polupismeni seljak u opancima iz okoline Banović sela.

Naime htela sam (za promenu) da napišem nešto lepo, jasno i optimistično, tipa - 'Dan je vedar, topao, kao stvoren za raspevane ptice i razigranu decu u parku, bla, bla, bla...'

E tu uleće 'Nešto', spremno za blokadu, naoružano do zuba, svojim omiljenim oružjem za masovno uništenje – cinizam, pesimizam, sinkretizam, nebuloza, fruktoza i galaktoza... (čak i sada minira pokušaje racionalnog razmišljanja, očekujuci digresiju s moje strane).

Za sve one koji su stigli do ovog mesta Čestitam! Na dobrom ste putu da zažalite zbog uludo protraćenih 2 min. vašeg života!

Elem, 'Nešto' me dakle vešto opstruira!

Njegova reakcija na moj optimistični pocetak texta je: 'Wtf?! Nijedan vedar dan ti neće ublažiti mračne misli! Nastavi da se samosažaljevaš, i praviš elegiju od svog života. Uzmi pištolj i skoči s mosta, bla, bla, truc, muc...'

Dakle, kao što se vidi iz priloženog, text koji bi trebao biti pun vedrine, topline, raspevanih ptica  i ostale gamadi, izražava tendenciju da se pretvori u sopstvenu suprotnost, a da bih ga sprečila u tome zaključiću da je ovo tekst, radi teksta, borac protiv belog ekrana, koji je na nesreću mutirao u tekst o svemu i svačemu (a u suštini ničemu), i koji se ovde nasilno završava (mera predostrožnosti – radi restrikcije expandiranja u nešto groteksno, mučno, nadasve bljutavo).

Žao mi je što ste morali prolaziti kroz ovo, sad znate kako je meni, or not? :) 

 Dodatak, post scriptum, na tri kralja, ili kako hoćete

Uprkos svemu, nada opstaje! Možda jednog dana i uspem napisati nešto smisleno, čitko, khm, onako, za široke narodne mase, što bi se reklo :)

‘From the ashes a fire shall be woken,
A light from the shadows shall spring;
Renewed shall be blade that was broken:
The crownless again shall be king.’

  J.R.R. TOLKIEN 


Powered by blog.rs